Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojemu je radnik dužan obavljati poslove za koje je sklopio ugovor o radu. Pod radnim vremenom se smatra i vrijeme u kojemu radnik nije na radnome mjestu ali je spremam obavljati poslove na zahtjev poslodavca (dežurstvo).

Radnik može biti zaposlen kod poslodavca na puno ili na nepuno radno vrijeme. Puno radno vrijeme je 40 sati tjedno. Radnici koji rade u nepunome radnome vremenu sklapaju s poslodavcem ugovor o radu na nepuno radno vrijeme. Radnik koji radi na nepuno radno vrijeme može sklopiti ugovor o radu sa više poslodavaca s time da ukupno radno vrijeme kod svih poslodavaca ugovori s različitim poslodavcima ne smije biti duže o punog radnog vremena (8 sati dnevno).

Prekovremeni rad je dnevni rad koji je duži od rada u punome radnome vremenu (8 sati dnevno). Radnik ne smije raditi prekovremeno više od 8 sati na tjedan, odnosno 32 sata mjesečno, odnosno 180 sati godišnje. Prekovremeni rad ne smije trajati više od 4 tjedna bez prekida ili sveukupno dvanaest tjedana tijekom jedne godine. Maloljetni radnici ne smiju raditi prekovremeno! Trudnice, roditelji s djetetom do 3 godine starosti, samohrani roditelji s djetetom do 6 godina starosti i radnici u nepunome radnome vremenu mogu raditi prekovremeno samo uz vlastiti pristanak (vlastiti pristanak se potvrđuje pisanom izjavom).

Raspored radnoga vremena može biti uređen kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili sporazumom poslodavca i radničkog vijeća. Ukoliko raspored radnoga vremena nije uređen nekim od nabrojanih akata poslodavac odlučuje o rasporedu radnoga vremena.

U slučajevima potrebe poslodavac može provesti preraspodjelu radnoga vremena. Preraspodjela radnog vremena mora biti predviđena kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i radničkog vijeća. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smije biti duže od 48 sati tjedno (odnosno 56 sati tjedno ako je predviđeno kolektivnim ugovorom i uz pisanu suglasnost radnika). Poslodavac koji radi preraspodjelu radnoga vremena je dužan izraditi plan pre raspodijeljenoga radnog vremena. U planu pre raspodijeljenog radnog vremena poslodavac mora navesti opise poslove za koje se provodi preraspodjela radnoga vremena i broj radnika za koje se provodi preraspodjela. Poslodavac mora plan pre raspodijeljneog radnoga vremena dostaviti inspekciji rada! Radnik može raditi u pre raspodijeljnome radnome vremenu najduže 4 mjeseca, odnosno ako je definirano kolektivnim ugovorom 6 mjeseci. Za trudnice, maloljetnike, roditelje s djetetom do 3 godine starosti, samohrane roditelje s djetetom starosti do 6 godina i radnike u nepunom radnome vremenu postoji relativna zabrana rada u pre raspodijeljenome radnome vremenu. Rad tih kategorija radnika u pre raspodijeljenome radnome vremenu je moguć samo uz njihov pismeni pristanak s time da maloljetnici ne smiju raditi više od 8 sati dnevno.

Radnici koji rade najmanje 3 sata noću i kojima je najmanje 1/3 radnog vremena noćni rad su tzv. "noćni radnici". Noćni rad ne može trajati duže od 8 sati. Radnik koji je radio noću ima zabranu rada između 22 sata uvečer i 6 sat ujutro drugog dana (ZA POLJOPRIVREDU: rad između 22 sata uvečer i 5 sati ujutro drugog dana, ZA INDUSTRIJU: rad između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro, MALOLJETNICI rad između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro). Za rad trudnica i maloljetnika u noćnome radu postoji relativna zabrana. Trudnica može raditi u noćnoj smjeni sam uz njen vlastiti zahtjev i odobrenje liječnika. Maloljetne osobe mogu raditi noću samo ako je to prijeko potrebno, uz obaveznu nazočnost punoljetne osobe, ne duže od 8 sati i ne u periodu od ponoći do 4 sata ujutro).

Rad u smjenama je rad u kojem se radnici izmjenjuju na istom radnom mjestu i mjestu rada sukladno rasporedu radnog vremena. Smjenski radnik je radnik koji obavlja posao u različitim smjenama tjedno ili mjesečno. Izmjena smjena mora bit tjedno a ne unutar istoga radnoga tjedna. Smjenski radnik ne može raditi u noćnoj smjeni više tjedana za redom. Prilikom kreiranja rasporeda radnoga vremena, smjenskih radnika, potrebno je voditi računa da radnik ne radi duže od 8 sati dnevno u razdoblju od 24 sata u kojem radi noću!

Radnik koji dnevno radi minimalno 6 sati (4,5 sati ako je maloljetnik) ima pravo na stanku unutar radnoga vremena u trajanju od minimalno 30 minuta. Stanka se ubraja u dnevno radno vrijeme. Ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili ugovorom sa radničkim vijećem može biti ugovoreno duže vrijeme trajanje stanke.

Propisano je da dnevni odmor mora trajati minimalno neprekidno 12 sati tijekom vremenskog razdoblja od 24 sata. Iznimka su sezonski radnici. Za njih je predviđen minimalni neprekidni dnevni odmor u trajanju od 10 sati pod uvjetom da im se u periodu od 8 dana osigura zamjenski dnevni odmor koji trajanjem nadoknađuje razliku manje korištenoga dnevnog odmora (10 sati) i propisanoga minimalnoga neprekidnog dnevnog odmora (12 sati).

Radnik ima pravo na minimalno 36 sati tjednog odmora (24 sata + dnevni odmor 12 sati = 36 sati tjednog odmora). Maloljetni radnik ima pravo na 48 sati tjednoga odmora. Uobičajeni dan za tjedni odmor je nedjelja. Ukoliko radnik radi nedjeljom poslodavac mu je dužan osigurati tjedni odmora u subotu ili ponedjeljak. Ova odredbu je potrebno uzeti u obzir prilikom izrade plana radnoga vremena. Zakonska definicija subote, nedjelje i ponedjeljka kako jedinih dana u tjednu u kojima se radniku mora omogućiti tjedni odmor će biti problematična za društva kod kojih se raspored radnog vremena oslanjao na mogućnost da radnici koriste tjedni odmor tijekom različitih dana u tjednu.